Sud nije smisleni spoj pojmova (like: složeni pojam, pitanje, molba, zapovijed) nego je spoj (ili veza) pojmova kojima se nešto tvrdi ili poriče. sud je misao koja ima istinitosnu vrijednost.

struktura- subjekt (misao o kojoj se u sudu tvrdi) + predikat (misao koja o subjektu tvrdi) + kopula ili spona (misao o vezi subjekta i predikata, može biti potvrdna i niječna)

razdioba prema –kolikoći: 1opći sud- vrijedi za čitav opseg pojma u sudu- svi ljudi su smrtni 2posebni sud- vrijedi za dio opsega pojma u sudu- neki ljudi su smrtni, 3pojedinačni sud- jedan dio opsega pojma u sudu- pero je smrtan. kakvoći-  1potvrdni –pojmove u sudu međusobno spajamo- ploča je zelena 2niječni- pojmove u sudu međusobno razdvajamo- ploča nije crna 3beskonačni sud- broj je nebijel- tu ostaje beskonačna množina dr obilježja ne koje se nemože odnositi izraz nebijel. odnosu- 1kategorični sud- jednostavni sud koji se sastoji od subjekta, predikata i spone. a→ opće-potvrdni sud: svi ljudi su smrtni→ sviSjesuP, e→ opće-niječni sud: ni jedan čovjek nije smrtan→ nijedanSnijeP, i→ posebno-potvrdni: neki ljudi su smrtni→ nekiSsuP, o→ posebno-niječni: neki ljudi nisu smrtni→ nekiSnisuP. 2hipotetični sud- složeni sud koji se sastoji od 2 kategorična suda koji se međusobno uvjetuju (ako je vrijeme sunčano, zrak je topao→ ako p onda q ili p→q) 3disjunktivni sud- složeni sud od 2 kategorična suda koji se međusobno isključuju ili nadopunjuju (večerašnji film je crno-bijeli, ili u boji? ili p ili q) 4modalni sudovi- radi se o stapanju vrijednosti suda: problematičan sud- vrijednost suda oslabljena, tvrdnja moguća→  moguće je da je p →u svemiru ima razumnih bića osim čovjeka. asertonični sud- vrijednost neoslabljena, tvrdnja zbiljska→ istinito je da p→ upravo pada kiša. apodiktični sud- vrijednost pojačana, tvrdnja nužna → nužno je da p → zbroj kutova u ∆ je 180.

načelo neprotuslovlja- ni jednoj stvari ne pripada obliježje koje joj protuslovi (bjelančevine su neorganske tvari) → A nije neA. načelo istovjetnosti- sud mora biti u skladu sam sa sobom (neki ljudi jesu hrvati) → A je A. načelo dostatnog razloga- za svaki sud koji se tvrdi mora postojati dostatan razlog (ova karta je obojena) → uvjerili smo se. načelo isključenja srednjeg/ trećeg- ‘tvrdimo da je karta obojena, ne možemo istovremeno tvrditi da nije→ ili jedno ili drugo- nema trećega’

1protuslovna oprjeka – a-o,e-i → jedan je uvijek istinit dok dr nije. 2suprotna- a-e→ ne mogu oba biti istinita ali mogu neistinita. 3podsuprotna – i-o→ oba mogu biti I ali nemogu neistiniti. 4podrednost – a-i, e-o→ oba mogu biti I ali iz I podreditelja (a,e) slijedi I podređenika (i,o), iz I podređenika ne slijedi ali je moguća I podreditelja.

Ažurirano (Srijeda, 22 Listopad 2008 06:47)