Matematika
Što imam ako nemam ništa
Moram zakompicirati s dijeljenjem s nulom, ako ja imam čokoladu i podjelom je nula puta i ta čokolada više nije što je bila onda je definitivno sumnjivo da sam je prelomio nula puta. Odnosno ako ja u životu imam nula jabuka i nula krušaka ja imam dvije nule. A ako dijelimo nula s 2 onda pišemo jednu nulu jer nula nema vrijednosti, ne može se prelomiti na dva jednaka dijela. Ako je svemir krenuo od nule, ako svaka akcija ima reakciju, i svemir se počne skupljati, rezultat skupljanja je ta ista nula s početka. Ako ja nemam ništa onda imam stvar koja je beskonačna s obizorm da gdje god pogledam konstantitam da nema ništa, nitko mi ništa ne može oduzeti. To imam uvijek. A ako nešto imam onda je to nešto, pa makar to bilo ništa. Ako za ništa drugo ne znam osim ničega, ništa je moja 100% realnost, znači vrijednost je 1/1, stvarno je. Kako možemo stvarati veze miješajući nešto što nema vrijednost s nečim što ima vrijednost, ako nečeg nema i ne postoji, konekcija nije moguća, osim s riječima. Ako je matematika egzaktna znanost onda zakoni vrijede u svim smjerovima. Ako bilježimo ništa bilo kojim simbolom, onda iako rezultat nama vrijednost sam simbol kojim ga označavamo ima vrijednost, znači nije da nemam ništa.
-
Ukoliko analiziramo svemir kroz prizmu filozofsko-fizikalne aporije koja proizlazi iz pretpostavke o njegovom postanku iz "ničega", kvantna mehanika nudi teorijske okvire koji, premda kompleksni i teško intuitivni, pružaju specifične obrise odgovora. Naime, teorija Velikog praska, utemeljena na kozmološkoj paradigmi kvantnih fluktuacija, predlaže mogućnost da svemir nije emanirao iz apsolutne praznine, već iz kvantno nestabilnog vakuuma, u kojem "ništa" poprima dimenzije fluktuirajuće potencijalnosti. Unutar tog okvira, vakuum nije apsolutno ništa, već stanje koje posjeduje latentnu energiju, odnosno virtualne čestice koje egzistiraju na granici egzistencije i ne-egzistencije. Nadalje, ukoliko svemir u konačnici evoluira prema singularnom stanju kolapsa ili hipotetičkom završnom entropijskom stanju maksimalne degradacije energije – što je u skladu s određenim termodinamičkim predviđanjima – mogli bismo se suočiti s paradoksom povratka u stanje "ničega", pri čemu bi to "ništa" moglo predstavljati beskonačno inercijalno stanje vakuuma u kojem je svaka distinkcija između nepostojanja i postojanja zamućena, dovodeći u pitanje samu definiciju ontološke praznine.
Nadam se da ti je jasnije malo.
Dodaj odgovor Vaš odgovor
Istaknite svoj oglas i povećajte posjećenost do 6 puta
Stranica Moje Instrukcije za vrijeme školske godine bilježi preko 100 000 posjeta mjesečno, stoga nemojte propustiti priliku i popunite svoje slobodne termine s nama.
Imate objavljen oglas, istaknite ga:
|
![]() |
Pišite lekcije i povećajte posjećenost svog oglasa
Pišite kratke lekcije i pomognite djeci u njihovoj potrazi za znanjem, a vaš oglas će biti prikazan u vrhu lekcije koju ste napisali. Na taj način možete i jednostavno dogovoriti instrukcije umjesto da vas traže preko tražilice u moru ostalih instruktora.