pojuri, poleti, - prezent, 3.l.jd; kratkouzlazni na prvom slogu
pojuri, poleti, zagnjuri - aorist, 2. i 3.l.jd.; kratkosilazni na prvom slogu
pojuri - imperativ, 2.l.jd.; dugouzlazni na drugom slogu

Niste naveli radi li se o svršenom prezentu glagola ili aoristu!!! Imperativ za 2.l.jd.,također, ima isti oblik, ali različiti naglasak.

Ne, ne zbunjuje me aorist, kojega ionako sve rjeđe srećemo i koristimo, nego prezent! I nemam problem s oblikom, nego isključivo s naglaskom!

Zanima me PRAVILO o prenošenju ili neprenošenju naglaska na prefiks!

Ako je "vrišti", "gnjuri" i sl. - dugouzlazni na prvom slogu i dužina na drugom (zadnjem) slogu, jeste li sigurni da se prilikom dodavanja prefiksa (on zavrišti, on zagnjuri) zaista naglasak seli na prefiks - ili ostaje na istom mjestu?

(Imperativ s tim nema veze, zato jer se u imperativu gubi dužina na zadnjem slogu, i po tome neminovno znamo da se radi o imperativu!)

Nažalost, zaboravila sam pravila.

Glagoli zagnjuriti i zavrištati nemaju isti naglasak.
ZAVRIŠTATI - zavrišti - kratkouzlazni na drugom slogu
(naglasak je isti i u inf. i u prez.)

ZAGNJURITI - dugouzlazni na drugom slogu
zagnjuri - kratkouzlazni na prvom slogu

Veliki pozdrav!

U pravu ste glede "zavrištati", meni se po mom slavonskom osjećaju činilo da je dugo uzlazni.
U svakom slučaju, trenutno me prije svega zanima taj problem prelaska ili neprelaska akcenta na prefiks.....

U primjerima poput "lutati" - "zalutati" - "on zaluta", čini mi se normalnim da akcent prijeđe na prefiks, ali u mnoštvu drugih slučajeva imam dojam da ne prelazi.... ili da ne mora prijeći.... Jednako "normalno" mi zvuči "pojuri" = kratko uzlazni na prvom slogu i dužina na posljednjem, kao i dugouzlazni na drugom slogu i dužina na kraju....

Bila sam u Hrvatskoj do 1990. Povremeno sam dolazila do 2000. Svi naši preci, iz Zagreba i okolice, Varaždina i okolice, Gorskog Kotra i okolice, Rijeke i okolice, otoka, Istre, kvarnera i skoro do srednje Dalmacije, uvijek su određene riječi govOrili s naglaskom na zadnjem slogu, u ovom slučaju drugom slogu, dakle nisu gOvorili, nego govOrili, nisu izgOvarali, nego su izgovArali. Sada se vraćam nakon 30 godina, vidim da su doseljenici jezik čisto promjenili tako kao što se priča u Srbiji i Bosni ili uz tu granicu (južna Dalmacija, istočna Slavonija, Lika). U Jugoslaviji smo imali pravo govoriti hrvatski jezik iako su nam predavali i Srbi i Bosanci i Crnogorci i Hercegovci, ali smjeli smo govOriti i nitko nas nije popravljao, ni nas ni naše pretke. Danas iz danas na sutra od djeteta očekuju da kompletno 10 živućih familija s kojma govOri hrvatski, svih nekoliko stotina prestane govoriti s hrvatskim naglaskom i rječnikom. Ako cijete i njeni preci stoljećima slušaju iste riječi i iste naglaske, ne može se sada na jednom očekivati da će govoriti srpski samo zato što učiteljica "popravi" nekoliko učenika koji nisu prišleki, nego odavna žive na ovim prostorima kao i njihovi preci. Uvijek je bilo zavrIštati, polUditi, zalUta, zavrIšti dečko moj, poskOči curo, izrEci djede istinu, zagnjUri gnjurče/kormorane/patko glavu, odpjEvaj ptico. Ovo što su nas u jugoslaviji probali učiti, tureći nam pjesnike s drugim naglaskom, naklonjene tadašnjem sistemu, samo su nudili kroz pjesme i priče isto kao i danas nude "bojadisanje" umjesto bojanje u pjesmama Sunčane Škrinjarić, ali nisu NIKADA od nas to zahtijevali, da govorimo drugim jezikom do srpsko-hrvatskim, kod kojega se je uvijek naravno toleriralo da hrvatsko stanovništvo govori hrvatski kao svi njegovi preci, a Hercegovci i drugi Bosanci i Srbi, da govore po svoje, i niti to nitko nije sankcionirao, dapače, i učitelji neki su tako govorili, ali su znali da ne mogu izbrisati preko noći sve prethodne generacije i sve njihove potomke, da bi uveli preko noći novi jezik. I ne, u većini iHrvatske nismo govorili zAlutati, nego samo u dijelovima miješanim s većinskim srpskim stanovništvom ili u Bosni (zovite vi to RSrpska, Hercegovina ili kako god).