Ova se promjena ovako zove zato što se dva suglasnika koja se nađu jedan do drugoga moraju izjednačiti po zvučnosti, tj.tu vrijedi pravilo PRVI KAO DRUGI što znači da se prvi suglasnik treba prilagoditi po zvučnosti drugome.

Da bi se mogla riješiti ova promjena treba znati ZVUČNE SUGLASNIKE (B,D,G,Z,Ž,Dž, Đ) i njihove BEZVUČNE PARNJAKE (P,T,K,S,Š,Č,Ć,F,C,H). Ova posljednja tri: f,c,h NEMAJU SVOJ ZVUČNI PAR.

Kako prepoznati?

 

Npr imaš riječ VRAPCA. Prvo vratiš tu riječ u nominativ, ako dobiješ glagol, onda vraćaš u infinitiv i makneš infinitivni nastavak.

VRAPCA – VRABAC (NOM.)-VRABCA  B i C su se našli jedan do drugoga, ali to ne može biti jer nisu jednaki po zvučnosti, tj.primjenjujemo pravilo 1.kao 2., što znači da će se B kao prvi glas po zvučnosti prilagoditi glasu C, tj. umjesto B, upotrijebit ćemo njegovog bezvučnog para, a to je P (zato je bitno redom naučiti zvučne i bezvučne glasove) i dobit ćemo VRAPCA.

U ovoj se riječi dogodila još i promjena NEPOSTOJANO A, tj. A koje se nalazi između posljednja 2 suglasnika, se izgubilo: vrabAc – vraPCa.

 

JEDNAČENJE PO MJESTU TVORBE

 

Ovdje imamo 4 pravila:

1.      S ispred Č,Ć,LJ,NJ mijenja se u Š

2.      Z ispred Đ,Dž,LJ,NJ mijenja se u Ž

3.      H ispred Č i Ć mijenja se u Š

4.      N ispred B i P mijenja se u M

Primjer.

LIŠĆE, ovdje imamo 2 promjene od kojih je jedna JEDNAČENJE PO MJESTU TVORBE

Objašnjenje.

Vrtaimo imenicu u nominativ= LIST, da bismo dobili zbirnu imenicu LIŠĆE trebamo dodati nastavak JE: LIST+JE=LISTJE-T+J=Ć=JOTACIJA -LISĆE –S se našlo ispred Ć i prelazi u Š i dobijemo LIŠĆE  i to je JEDNAČENJE PO MJESTU TVORBE.